Od seoske “birtije” do gastronomske i etno atrakcije popularne i za vrijeme korone

Maja Celing Cerić

Seoski doživljaj na otvorenom

Znanje o turizmu kojega je studirao u Opatiji te dugogodišnje iskustvo rada u agencijama pomoglo je Stanku Škrobi da i za vrijeme lockdowna osmisli načine kako privući goste u, kako i sam kaže, ovaj pomalo zaboravljeni kraj. Izradili su paket kojim nude smještaj i hranu u restoranu. Ali ne samo to.

"Bitno je da naši gosti provode što više vremena na otvorenom, a u Baranji imaju što vidjeti. U paket je uključena i ulaznica za Kopački rit, s vinarima smo dogovorili obilazak podruma, kušanje i kupovinu vina. Dodatno im predlažemo kako aktivno provesti odmor, kao što je šetnja po Banovom brdu koje je dosta nepoznato i domaćim ljudima“, pojašnjava naš sugovornik dodajući kako paze na to što gosti preferiraju. Nisu se morali puno ni reklamirati jer, naglašava: "Usmena predaja je najbolji marketing."

Usmena predaja i ugodni ambijent

Komentirajući posjećenost, kaže kako imaju jako puno turističkih grupa iz Slovenije, Austrije, nešto iz Mađarske te goste s kruzera s obzirom na to da je u blizini luka u Batini. Zanimljivo je da im dolaze gosti i s kruzera koji pristanu u mađarskom Mohaču, a onda autobusima dođu na izlet u hrvatsku Baranju.

Primijetili su, kao i brojni drugi ugostitelji, da je Covid-19 i zatvaranje kod mnogih potaknulo želju za boravkom u prirodi, ruralnim prostorima i općenito mjestima koja nisu urbanizirana i prenapučena. "Bili su nam gosti iz Dalmacije koji inače u listopadu putuju u Španjolsku, Tursku i druge europske zemlje. Kako je sve bilo zatvoreno, odlučili su doći kod nas i ostali očarani“, kaže dodajući da voli na ljudima vidjeti oduševljenje nakon posjeta ovakvim mjestima jer većinom svi, otkriva, dolaze s niskim očekivanjima. Trenutno imaju najviše individualnih gostiju iz okolice, a preko vikenda dolaze na noćenje posjetitelji iz Slavonskog Broda, Zagreba, Rijeke i Dalmacije.

Maja Celing Cerić

Tradicionalni recepti i lokalne namirnice

Stanko nam je otkrio odakle ideja oko pokretanja restorana, ali i ostalih atrakcija koje su nastajale godinama.

Tijekom Domovinskog rata bili su prognani iz Karanca, no imali su veliku želju vratiti se pa su to i učinili. Po povratku su, od obitelji Sekeleš, u Karancu kupili kuću u kojoj je smješten današnji restoran.

"Tata, po struci poljoprivrednik, prvotno je htio otvoriti poljoprivrednu ljekarnu. Međutim, kako je sve bilo nepredvidivo, odlučio se za, kako mi to kažemo, birtiju gdje će se nuditi seoska jela poput pečenih jaja i kobasice“, prisjeća se početaka mladi Škrobo.

Posao je išao, ali ne dovoljno dobro te su shvatili da moraju nešto promijeniti. U to se vrijeme u Karancu nije mogao kupiti kruh već se morao dan ranije naručiti, a prva pekara bila je udaljena sedam kilometara. Priča nam kako se nije isplatilo svaki puta ići tako daleko kada vam zatreba osnovna namirnica poput kruha. Stoga su ga odlučili sami peći. No, pojavio se problem jer su profesionalne peći bile vrlo skupe i njima nedostižne.

"Tata je odlučio napraviti krušnu peć kakvu su imale sve kuće u Baranji. Iako ju je radio prvi puta, začudo, uspjela mu je“, kaže kroz smijeh Stanko. Gosti su se time oduševili, a od onda sami prave kruh.

Sadašnji restoran otvoren je još 2003. godine. Njegova se ponuda temelji na lokalnim namirnicama i tradicionalnim receptima, od puževa u umaku od kopriva, što se priprema jedino u Baranji, preko šarana na rašljama, nezaobilaznog fiš paprikaša, teletine iz krušne peći do rezanaca s makom za desert.

Također, nude i domaće suhomesnate proizvode. Svaki tjedan izrađuju svježe čvarke, a kobasice, kulen i šunka ako nisu njihovi, nabavljaju od provjerenih proizvođača. Važno je naglasiti kako su samodostatni u izradi začinske crvene paprike koju sami uzgajaju. Rakiju nabavljaju također od kooperanata, a nude i vina poznatih vinara kao što su Josić, Kalazić, Kolar i drugi. 

Što se tiče kapaciteta smještaja, imaju 20, maksimalno mogu smjestiti 55 osoba koje mogu uživati i jednoj posebnosti. Naime, na raspolaganju im je vrt prilagođen gostima. "Gosti koji se probude ranije mogu prošetati vrtom, ubrati voće i povrće koje žele za doručak te skupiti jaja. Osiguran im je sav komfor jer iako ljudi vole biti na selu također žele toplu sobu, udoban krevet i vlastitu kupaonicu", objašnjava Škrobo.

Maja Celing Cerić

Ulica zaboravljenog vremena

Tu je i još jedna atrakcija. Naime, ako se želite vratiti više desetljeća unatrag, u sklopu gospodarstva nalazi se i muzej „Ulica zaboravljenog vremena“. Stanko nam je ispričao kako su dobili ovu ideju.

"Muzej je otvoren 2005. godine, također slučajno. Kako je tata ljubitelj antikviteta, toliko je toga godinama kupovao da više nije znao gdje i što s tim predmetima. Bilo je tu svega i tako smo došli na ovu ideju. Najviše su ga nadahnuli slavonski ambari, a prvi smo kupili od gosta koji je jeo kod nas", objašnjava.

Imaju ih sveukupno devet, a predstavljaju ili neko od godišnjih doba na selu ili zanat i sl. Tako možete zagaziti u prošlost i otkriti kako je izgledala brijačnica prije više od 50 godina, a uz nju su i lončara, klompara, stolarska, bačvarska i tkalačka radionica, potom ljetna kuhinja, zemljana kuća i ledara koje zaista odišu nekim drugim vremenom.

"Na licu mjesta se možete okušati u nekim starim zanatima. Tako su, na primjer, gosti mogli naručiti brijanje ili šišanje kod majstora Milija, našeg starosjedioca, što ih je oduševilo“, naglašava Stanko.

Maja Celing Cerić

Princeza pušnice

Tijekom ljeta na ovom se prostoru organizira tradicionalna manifestacija – Akademija blata. Riječ je, pojašnjava Stanko, o primjenjivoj ekološkoj radionici koja podrazumijeva izradu cigle od ilovače, vode i pljeve koje se suše na suncu. Upravo su se od takvog materijala izrađivale slavonske i baranjske kuće, a takve su cigle ugrađene i u njihov restoran.

Također, u selu imaju dva poznata događanja, Čvarak fest i Proljetni vašar na kojem se bira "princeza pušnice", odnosno najveća tabla slanine, a po novom, otkriva sugovornik, birat će se i najukusnija. „To su događanja koja privlače velik broj posjetitelja. Svi smještaji i restorani budu popunjeni. Mali poljoprivredni proizvođači isto profitiraju jer se tako predstave tržištu i prodaju svoje proizvode“, zaključuje Stanko Škrobo.