Zaštita loze

Nakon pošasti filoksere, u 1890-tim godinama pojavila se nova pošast. Mnoge su sjeveže posađene stabljike vinove loze postale osjetljive na razne bolesti biljaka, prvenstveno na pepelnicu i na plamenjaču koje su napadale zelene dijelove biljke. 

Pepelnica se najčešće javlja na listovima i grozdovima. Na lišću se bjelkasto-pepeljasta prevlaka javlja s lica i naličja. Mlade bobice bile su u cijelosti prekrivene sivo-pepeljastom prevlakom, nakon čega je slijedilo smežuranje i sušenje.

Plamenjača se pojavljuje na svim organima vinove loze, ali najčešće napada lišće i grožđe. Na lišću se javlja u vidu “uljanih pjega” na licu lista, a na naličju se javlja bjelkasta prevlaka. Napadnuto lišće posivi, kasnije potamni, osuši se i otpadne. Na grozdovima se bolest javlja od zametanja do šare bobica. Napadnute mlade bobice i peteljke pokrivene su bjeličastom prevlakom, a u fazi šare bobe se smežuraju, kožica postaje kožasta i ljubičasto smeđa.

Protiv ovih bolesti kroz prošlost su se borili na razne načine. Prije prvog svjetskog rata branili su se otopinama na bazi bakra. Primjenjivali su Bordošku juhu, tekuću mješavinu modre galice i vapna (koja je najstariji fungicid koji se koristi za suzbijanje peronospore vinove loze). Tekućina za prskanje vinove loze pripremala se na licu mjesta, u kamenom ili betonskom bazenu. Kako na vinskoj planini nije bilo dovoljno bunara za pripremanje otopine, koristili su kišnicu ili topljeni snijeg. Špricanje loze provodilo se onoliko koliko je bilo potrebno, odnosno koliko često se javljala pojedina bolest. Nisu oduvijek postojale prskalice, u početku se otopina iz kanti na lozu prenijela na način da su metle od sijerka umakali u otopinu i pomoću njih je raspršivali po grančicama. Protiv pepelnice su se borili na način da su u vrećice od tila stavljali sumporov prah i tim vrećicama posipali listove.

Izvor:

Károly, Lábadi: Drávaszögi ábécé, Eszék-Budapest, 1996.

Károly, Lábadi: Boranyja, Beli Manastir, 2007.

Privatna kolekcija gospođe Margite Sabo iz Zmajevca.