Kratki pregled povijesti vinogradarstva i vinarstva
Na području Slavonije i Baranje proizvodnja nekih alkoholnih pića započela je još u srednjem bakrenom dobu, najvjerojatnije s badenskom kulturom (o. 3630. – 2800. g. pr. Kr.), o čemu nam svjedoče razne keramičke šalice, vrčevi te zaimače za tečnost koje su se koristile za serviranje i konzumaciju pića. Doduše, u ovo vrijeme još nije riječ o vinu, već prije o medovini, pivu ili nekom alkoholnom piću od fermentiranog voća.
Denis Despot
Domestikacija i uzgoj vinove loze započeli su, sudeći prema arheološkim nalazima, u prapovijesnom razdoblju na području Bliskog istoka, točnije Kavkaza. Ovo područje je i danas bogato brojnim vrstama divlje i kultivirane vinove loze, gdje se posebno ističe Gruzija. Arheološka istraživanja na neolitičkim lokalitetima jugoistočne Gruzije iznjedrila su dokaze o uzgoju vrste Vitis vinifera (vinova loza) koja je datirana na oko 6000. – 5800. g. pr. Kr. O korištenju vinove loze i konzumaciji vina ne svjedoče samo ostaci vinske kiseline u stjenkama keramičkih posuda, već i ostaci kožica bobica grožđa. Najstarijom potvrđenom „vinarijom“ smatra se ona iz spiljskog kompleksa Areni-1 u Armeniji, datirana u bakreno doba (o. 4050. – 3800. g. pr. Kr.), gdje je otkrivena velika glinena platforma u obliku bazena iz koje se sadržaj cijedio u veliki poluukopani vrč koji je bio okružen mnogobrojnim drugim posudama za skladištenje. Ujedno je otkriven i velik broj sasušenih koštica grožđa, kožica voća i peteljki. Ova rana neolitska vinova loza vjerojatno je bila nekultivirana te se vino proizvodilo od divljeg grožđa, a vinovu lozu se vjerojatno kultiviralo kako bi se povećao prinos.
Arheološki nalazi potvrđuju kako se vinovu lozu na području Grčke i Mezopotamije počelo kultivirati u ranom brončanom, a na području Kavkaza u kasnom brončanom dobu. O uzgoju vinove loze i proizvodnji vina govore i nalazi ostataka sjemena pronađeni na Apeninskom poluotoku koje se datiraju u kasno brončano doba (1300. – 1100. g. pr. Kr.). Vinovu lozu su u Italiju donijeli grčki kolonisti, ali su Rimljani mnogo toga o vinogradarstvu i vinarstvu naučili od Feničana iz Kartage, tako da je do 2. st. pr. Kr. uzgoj vinove loze u Italiji bio uobičajena pojava.
Danas najviše o vinogradarstvu i vinarstvu saznajemo od antičkih autora. Najdetaljnije je o tome pisao Kolumela u svom djelu De re rustica (O seoskim poslovima) u 1. st., a poznat je i po svom ranijem, kraćem, djelu De cultura vinearum et arborum (O uzgoju vinograda i voćnjaka). Razne savjete za uspješno vinogradarstvo i vinarstvo donosi u 2. st. pr. Kr. i Katon u djelu De agricultura (O poljodjelstvu) te Marko Terencije Varon u Res rusticae (Seoski poslovi) u 1. st. pr. Kr.
Denis Despot
