Doživjeti i okusiti Podunavlje: Od podolačkog perkelta, preko sjajnih vina do slatkih taški

Samo da se digne magla, samo da se digne magla, mantrali smo na putu do Kopačkog rita, nas devetero nakon što nas je u Osijeku "pokupio" kombi s putnicima iz Zagreba, a sve kako bismo vidjeli, doživjeli i okusili Podunavlje.

Dok smo čekali da se sunce probije, obišli smo prijemni centar Kopačkog rita, odgledali i kratak film o ovom parku prirode - baranjskom, hrvatskom, ali i europskom biseru kada je riječ o očuvanosti njegove flore i faune, upoznali se sa svim mogućnostima kojima posjetitelji mogu doći do njega, planovima i željama, provozali se električnim biciklima... No, magla je i dalje bila zaljepljena za močvaru.

Jeleni riču, svinje se bucaju

To nas ipak nije spriječilo da se provozamo električnim čamcima kroz kanal Čonakut prema Kopačkom jezeru. Otpratili su nas kormorani sjedeći na golim, sasušenim granama. Čitav bi ambijent izgledao zlokobno da čamcem nije upravljao Oliver Krištof, inače zapovjednik turističkog broda.

Kakvih sve riba ima u Ritu (od kojih on pravi kobasice, op.a.), kako izgleda vidrina, a kako dabrova rupa, zbog čega su se grane na kojima sjede kormorani osušile (od njihovog izmeta, odmah ću vam otkriti), je li područje označeno tablama "Oprez mine" zaista minirano, gdje su bili "naši položaji" za vrijeme Domovinskog rata, kada se može čuti ljubavni zov, poznatiji kao rika jelena, a kada se bucaju, odnosno pare divlje svinje.

Dok smo ga slušali promatrajući mirni, memljivi rit, nisu nam smetale ni hladnoća ni vlaga tog kasnog prijepodneva na kraju listopada.

Na kraju vožnje zahvalili smo Oliveru na svemu, a on je obećao da će idući puta ponijeti i nešto za popiti, ugrijati se. Nije znao da smo takvi, mislio je da su u pitanju neki Englezi.

Perkelt od slavonsko-srijemskog podolca

No, ugrijala nas je vrlo brzo rakija od dunje u 6 kilometara udaljenom Vardarcu, u poznatom baranjskom restoranu Citadela. Petak rano popodne, taman vrijeme ručka, a restoran pun. Za stolovima poslovnjaci, obitelji, grupe prijatelja - malo su ranije započeli s vikendom uz dobru hranu i još bolju kapljicu.

Rakija nam nije trebala za otvoriti apetit, učinio je to ritski, studeni zrak, no svakako je dobro sjela prije onoga što je uslijedilo - tradicionalni perkelt od soma uz domaće rezance s prženom slaninom i svježim sirom te sasvim novo u njihovoj gastronomskoj ponudi - perklet od slavonsko-srijemskog podolca. I to domaćeg, iz njihovog dvorišta. Naime, obitelj Lazar, vlasnici ugostiteljskog i poljoprivrednog obrta Citadela obrađuju zemlju te uzgajaju goveda, a među njima i ovu autohtonu pasminu. Perkelt od podolca je specijalitet kuće

Uobičajeno odličan fiš s rezancima te nevjerojatno dobar perkelt, čije je meso bilo meko i podatno, savršeno su se utopili u Gerstmajerovoj graševini, otkrili su mi kolege. A budući da je potpisnica ovih redaka veganka, ja sam graševinom zalila povrće sa žara i šopsku salatu bez sira. No, tko mi je kriv kada nisam na vrijeme i pravoj osobi javila za svoj životni stav.

Bez predaha kroz surduke po gatorima

Punih želuca valjalo je krenuti u Zmajevac, šetnju surdukom - ulicom s tipičnim vinskim podrumima, koje u ovom kraju nazivaju gatori. Pitoreskna uska ulica, popločana kaldrmom, s macama koje trče od gatora do gatora, dočekala nas je obasjana suncem. Ali, čekala nas je i degustacija vina u poznatoj, također živopisno uređenoj baranjskoj vinariji Josić. 

Ondje nam je predstavljena i njihova nova, umjetnička vinska etiketa Josić Art Edition nastala u suradnji s velikim hrvatskim fotografom Stankom Abadžićem. Riječ je o jednom od najcjenjenijih hrvatskih umjetničkih fotografa koji je izlagao na samostalnim izložbama u više od 16 europskih zemalja te u Argentini, Japanu i SAD-u. Zanimljivo je i to da se prvi puta fotografija ženskog akta našla na etiketi nekog hrvatskog vina.

Nefiltrirani art editon

Degustirali smo graševinu, chardonnay i Josić Cuvée 2021. za koju su naši vinski znalci zaključili da još treba odrasti. "Ovo je enopedofilija!", komentirao je šaljivo Denis Despot iz udruge Dekanter, a s čime se sa smiješkom složio Nenad Trifunović Vinopija, vinski znalac i autora/blogera Dnevnika vinopije. Njih su dvojica, uz Mislava Pavoševića, našeg turističkog vodiča, Vesnu Latinović, novinarku Agroglasa, Dubravka Fijačka, turističkog vodiča i interpretatora baštine, Stellu Emu Ćupen, vlasnicu turističke agencije, Kristinu Babić iz Hrvatske udruge za turizam i ruralni razvoj „Klub članova selo2, a koja je bila i organizator ovoga putovanja "Green Visit Podunavlje", te moju malenkost, činili malu, ali jaku ekipu koja je posljednjeg vikenda listopada odlučila posjetiti i otkriti eno-gastro čari Podunavlja.

Kod Josića smo saznali kako očekuju dobru vinarsku godinu. Kiše u rujnu nisu naštetile grožđu, jer se već bilo formiralo. Kažu i da bilježe tri puta veću posjećenost, posebno poljskih turista, koji obiđu ovaj kraj prije ili poslije odlaska na Jadran, a dolaze im turisti i iz SAD-a, Novog Zelanda, Australije i Japana.

Kako i priliči jednom petku, nije bilo predaha. Nakon Josića uputili smo se u tri kilometra udaljenu Suzu, kod vinara Ljudevita Lajoša Kolara. "Suza Baranje", naziv je koji objedinjuje djelatnosti njihovog obiteljskog gospodarstva, a to su vinarstvo i turizam. Dok smo uživali u degustaciji njegovih vina, Lajoš nam je ponosno rekao kako u vinogradima, površine oko 12 hektara, sade čak 12 sorti grožđa, od kojih proizvode čak 20 vinskih etiketa. Ove godine, dvije od njih, Chardonnay i Sivi pinot, oba iz 2018., okitili su se brončanom i srebrnom medaljom na najvećem i najutjecajnijem vinskom natjecanju na svijetu - Decanteru.

Ljudevit Lajoš Kolar

Od ovogodišnjeg grožđa očekuju izvrsnu kvalitetu. Iako je prinos zbog suše manji, bilo je i manje vlage. S berbom su započeli već 18. kolovoza, a brali su još 27. listopada, graševinu za ozbiljne predikate. "Parametri su dobri, ali ne smijemo prejudicirati", komentirao je Kolar dodajući da čekaju zagrebački En Primeur na kojem se predstavljaju mlada vina prošlogodišnje berbe i vina starijih godišta, koja će tek izaći na tržište.

Kada je riječ o Kolarevoj turističkoj ponudi, osim vina i jela u restoranu, u sklopu imanja nude i korištenje kampa, kojega koriste brojni turisti.

Spretne ruke majstora Daniela

Gotovo preko puta Kolarevih podruma nalazi se radionica keramike Asztalos, u vlasništvu Daniela Asztalosa. Smještena je u nekadašnjem mlinu, a u njoj izrađuje keramičarske predmete po uzoru na mađarske majstore. Nije mu bilo teško zavrtjeti lončarsko kolo, kako bi nam na licu mjesta pokazao kako nastaje tanjur, ćup ili zdjela. Naime, Daniel izrađuje keramičko posuđe, u kojem se pripremaju tradicionalni, lokalni specijaliteti, od ćupova za grah, sekeli gulaš pa do posuda za mlijeko, šalica,  suvenira i nakita. Kaže kako interes za keramikom doživljava ekspanziju. Dolaze mu turisti sa svih strana svijeta.

Biciklima kroz maglu

Već je pala noć kada smo oduševljeni izašli iz ove radionice, a onda se zaputili do Vukovara i hotela Lola u samom središtu barokne jezgre grada, u zaštićenoj kulturnoj cjelini, palači obitelji Paunović, izgrađenoj krajem 19. stoljeća. U restoranu Domestic House te su nam večeri poslužena nevjerojatna jela - proljetne rolice, rižoto od divljači i šumskih gljiva, svinjska rebra, dinstani svinjski obrazi, brassato od divljači u tamnom umaku s crnim vinom i šufnudlama, beefsteak, confit od vrata crne svinje i odličan wok s povrćem. Moguće je da sam i nešto propustila. Sve smo zalili vrhunskom iločkom graševinom, kupažom Vinarije Trs te na kraju, u sitnim satima crnim Kapistranom Iločkih podruma.