Zmajevac

Zmajevac je naselje u sklopu Općine Kneževi Vinogradi, istočno od Belog Manastira, sjeveroistočno od Kneževih Vinograda, a nalazi se blizu Dunava.  

Povijest

Prije Krista na području Zmajevca Rimljani su imali svoju koloniju koja se zvala Ad Novas. Najranija spominjanja datiraju u vrijeme Apradovića (Verusmorth 1246.). Više narodnih priča govori o mađarskom porijeklu imena: svima njima je zajedničko da je naselje dobilo ime po okrutnoj vlasnici tvrđave, Marti Vereš. U stvarnosti ime potječe od složenice: vörös (crveno) i mart (obala). Ovo objašnjenje je utemeljeno u činjenici, jer je obala Dunava ispod naselja crvenkaste boje zbog lesa. Hrvatsko ime Zmajevac naselje je dobilo službenim putem, nema nikakve veze s mađarskim imenom. U hrvatskom imenu krije se riječ zmaj.

Život naselja je sve do turskih osvajanja manje-više neometan, ali pred najezdom Turaka stanovništvo je bilo primorano bježati, osobito zato što se našlo između dvije vatre: između Turaka i vojske koja ih je proganjala. Šanse za preživljavanje u takvim okolnostima bile su male. Sredinom 18. stoljeća Zmajevac dolazi u vlasništvo vlastelinstva Belje. Važna prekretnica u razvoju naselja bilo je proglašenje statusa grada, koje je naselju 1841. godine dodijelio kralj Ferdinand V.. Na dokumentu iz 1802. godine jasno se vidi najstariji pečat Zmajevca: krug promjera 28 mm, na lenti širokoj 5 mm, natpis VÖRÖSMARTI.HELSEG. Na dnu slike nalaze se dvije grane palme jedna preko druge, na sredini lemeš i crtalo i između njih grozd. Od 1850. godine koristi se novi pečat: pravilan krug promjera 35 mm, na lenti natpis VÖRÖSMART M:VÁROS PECSÉTJE. Na pečatu se vidi lijepa slika naselja. U pozadini visoko brdo, na njemu vinograd s bogatim rodom, na vrhu klet. Ispred brda seoske kuće, dvije crkve, na jednom tornju križ, a na drugom zvijezda. Na dvije strane sela, na obali Dunava, guste su krošnje drveća. Ispod sela rijeka stvara mali zaljev. Na vodi čamac, u čamcu skeledžija. Iza njega mali otok, na nebu zvijezda ili ptica.

Gospodarstvo

U 16. stoljeću Zmajevac pripada najznačajnijim i najprometnijim naseljima baranjske lesne zaravni. Kasnije, već kao grad, raspolaže značajnim dunavskim porezom i tranzitnom tarifom. 1872. godine dovršena je izgradnja obrambenog nasipa Zmajevac-Kopačevo, dužine 32 km. Smanjenjem izljevnog područja Dunava narasla je površina obradivog zemljišta. Statistički popisi su već u 18. stoljeću evidentirali da u selu živi 21 zanatlija, koji su predstavljali 12 različitih zanata. Broj im se do 1880. godine povećao na 56 zanatlija. Unatoč tome većina stanovnika bavila se poljoprivredom. Na kraju 19. stoljeća bila je značajna i proizvodnja voća. Od 1940-ih godina više njih okreće leđa poljoprivredi, pretežno mladi, te traže posao u zemljoradničkim ili industrijskim pogonima Belja ili putuju na posao.

Baranjska planina kod Zmajevca ima najbolje preduvjete za proizvodnju vrsnih vina. Zbog odličnog položaja i drugih pretpostavki već je na početku 19. stoljeća vinogradarstvo bilo od velikog značaja, a to ne jenjava ni danas. Osim toga, gospodarstvo Zmajevca od onda pa sve do danas osim vinogradarstva bazirano je i na poljoprivredi, kako ratarstvu, tako i voćarstvu. Vinske ceste Zmajevca – Katolički i Reformatski surduci već su nadaleko poznati po svojoj bogatoj vinskoj i gastro ponudi.

Bernea zabava u Zmajevcu u drugoj polovini 30tih godina 20. st.

Stanovništvo

Nakon pobjede nad Turcima uslijedilo je veće naseljavanje. Oko 1719. godine u selo su stigli njemački katolici, a u drugoj polovini 18. stoljeća mađarski katolici. Do tada su u Zmajevcu živjeli Mađari protestantske, kalvinističke vjere.

Godine 1881. Zmajevac je bio pravi poljoprivredni gradić sa čak 2276 stanovnika. Broj stanovnika 1948. godine je 2278. Od tada broj stanovnika neprekidno opada, 1991. je ovdje živio samo 1235 osoba, a do 2021. godine je ta brojka spala na 563.

Društveni život

Od udruga građana prvi je osnovan klub čitatelja i to  5. travnja 1869. Godine. Klub je 1873. godine imao 20, a 1912. godine 112 članova. Klub je djelovao bez prekida sve do 1912. godine.  „Casino“ je oformljen s 12 članova 1893. godine.  Društvo katolika osnovano je u travnju 1893. godine i funkcionirao je do 1912. godine s 90 članova. Društvo obrtnika je osnivano 1905. godine.

Mjesna nastavnica Júlia Schneider imala je središnju ulogu u istraživanju kulturne povijesti baranjskih Mađara u drugoj polovici 20. stoljeća. Cijeli je život posvetila istraživanju kulturnog naslijeđa Mađara nastanjenih na području Baranjskog trokuta. Uz pedagoški i istraživački rad osnovala je i etnološko-povijesnu zbirku u Zmajevcu - Zavičajni muzej Zmajevac - koji je bilo prva muzejska zbirka Baranje javnosti otvorena 18. svibnja 1979. godine. Za vrijeme Domovinskog rata, kada je Baranja bila okupirana, muzej je bio zatvoren za posjetitelje. Zgrada i eksponati bili su nezaštićeni i zapušteni. Zbirka je dijelom propala, ali je njezin dio danas izložen kao dio stalnog postava i otvorena je za javnost u obnovljenoj zgradi u kojoj je istovremeno postavljen i vinski muzej (Vinoteka Baranyai Júlia).

Razvoju kulturnog života mještana, nakon Domovinskog rata,značajno su doprinijeli Kulturno umjetničko društvo „József Attila“ i Udruga za njegovanje običaja Mađara – Surduk, koji su organizatori gastronomske manifestacije „Vinski-Bor maraton“ – zahvaljujući kojemu je danas Zmajevac poznat po svojim vinima po cijeloj Hrvatskoj, pa i šire.

Izvori

Károly Lábadi: Drávaszögi ábécé, Eszék-Budapest, 1996.

Tünde Šipoš Živić (uredncia): Dravski trokut nekad i danas, Beli Manastir, 2010.

web stranica Općine Kneževi Vinogradi https://knezevi-vinogradi.hr/opcina/naselja/suza/ (Pristup: 03.11.2022.)

web stranica Državnog zavoda za statistiku https://podaci.dzs.hr/hr/podaci/stanovnistvo/popis-stanovnistva/ (Pristup: 03.11.2022.)

Berbena svečanost u Zmajevcu 1938. godine Knez- Lajoš Kovač, kneginja - Maria Baboš