Prerada grožđa i dobivanje mošta

Druženje mladića u podrumu, Zmajevac, F. Lazi, I. Šipoš, J. Sabo i L. Kovač

Prerada grožđa počela bi odmah nakon dopreme iz vinograda. Nakon berbe slijedili su procesi muljanja grožđa i prešanje. Muljanjem se gnječe bobice grožđa kako bi se oslobodio sok tj. mošt. U neka prošla vremena, muškarci su sok iz bobica grožđa cijedili gaženjem. Radili su to na dva načina,  ili direktno gazeći grožđe u kaci ili su gazili po grožđu koja je stavljeno u tkane platnene vreće. Mošt koji se dobio od crnih sorti nakon tog postupka dao bi odlično polucrno piće koje su zvali šiler, a najviše su ga kupovali gostioničari iz slavonskih sela.

Osnovna razlika u proizvodnji crnog i bijelog vina slijedi odmah nakon muljanja. U ovom dijelu proizvodnje bijelo grožđe ide odmah na prešanje, odnosno na izdvajanje mošta, dok se masulj crnog grožđa pretače u kace gdje sok bobica i kožica budu u kontaktu kako bi došlo do izdvajanja tvari koje daju karakterističnu crvenu boju vinu.

Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, poslove oko  prerade grožđa u velikoj je mjeri olakšao  industrijski proizvedeno oruđe. Umjesto gaženja, bobice grožđa su gnječili muljačom. Zatim se pojavila runjača koja je direktno s grozda skidala bobice.

Sok iz bobica istiskivao se  vinskom prešom. Krajem 19. stoljeća koristile su se drvene preše, a poslije je krenula proizvodnja željeznih preša.

Izvor:

Károly, Lábadi: Drávaszögi ábécé, Eszék-Budapest, 1996.

Károly, Lábadi: Boranyja, Beli Manastir, 2007.